Verzija za printanje Bosanska Kostajnica/MEKAZAZ: Sjecanje
Starina Fejzo

 

Niz limene oluke slijevala se plaha kisa,culo se odnekud mukanje krava,mirisalo je na zdrav stajski djubar iz avlije i uzavrelu vareniku sa zemljane furune.Na posirokoj seciji stari se Fejzo naslonio na minderluk,podvio jednu nogu poda se,a na drugu ispruzio koscatu suhu ruku u kojoj se dimio pocrnjeli cibuk.Oduvijek sam se divio njegovom nevjerojatnom pamcenju,iako je vec bio u starosti i oronuo,poslije toliko godina,deklamovao je pjesmice iz prvog i drugog razreda osnovne skole(jer dalje nije ni isao),odlomke iz "Hadzi-Loje" i drugih pozorisnih komada,koje je u muslimanskim diletantskim drustvima glumio jos prije onog rata.Zato sam bas njemu dosao na sijelo,pamtio je najvise sta su nasi stari pricali o progonstvu i muhadzirluku od prije 130 godina.

Bilo je to 1862.godine,-zapoceo je kasljucajuci starac,-jednog jutra srpska je vojska po okolnim brdima opkolila Uzice,a zandari upadali u kuce,ducane i kahve i sve zivo istjeravali na sokake,od sveg mala mogao si uzeti samo ono i onoliko koliko si mogao ponijeti,netko je ipak ispred sebe potjerao i kravu,drugi natovario na samar konjica cilim ili sepet bakrenog sudja.Zalosna kolona,prepuna hala i placa djece,pracena skrgutom zuba gaconja sa okolnih sela koji su sa torbama i samaricama vec cekali na obilnu pljacku,- tesko se pokrenula. Kazu da je "na ispracaju muhadzira" bio i sam knez Mihailo Obrenovic,jasuci arapskog konja,pozurivao pratnju da se sve zapovijedi izvrse do kraja,da se najvece kuce i magaze osiguraju od seljacke pljacke i predaju njegovim seizima,biva to je on licno "zarobio".Od lijepe carsije sa preko 30 dzamija,ostao je samo haliluk,neka drhtava zalosna timorina,a ispred nas se nazirala neizvjesnost duga puta i neizmjerna tuga muhadzirska.

Presli smo drugog dana drinsku cupriju kod Visegrada i domogli se bosanskih planina.I dok je stotine drugih familija zaostajalo putem,u varosima i kasabama nedaleko Drine,nadajuci se valjda da ce se jednog dana moci vratiti u dragi zavicaj,nasi su stari isli na zapad sve dalje i dalje,putovali su vise od tri hefte,putem se odmarajuci i po nekoliko dana.Htjeli su valjda uvjeriti sami sebe - da onekom povratku u stari zavicaj ne bi trebalo ni pomisljati.I jednog dana dalje se vise nije moglo,s druge strane zelene Une isprijecilo se drugo carstvo,austrijsko vele.Lijepi drveni Napoleonov most spajao je dvije obale,a na suprotnoj strani bijeljela se lijepa varos Hrvatska Kostajnica.


-E,ovdje cemo na obalama ove lijepe rijeke naciniti sebi novo obitavaliste, da se vise ne moramo potucati od nemila do nedraga, izgradicemo kasabu na diku nasim potomcima,da vise nikada ne moraju bjezati od svojih kuca,da ne moraju biti,kao mi,muhadziri,jer od muhadzirske tuge vece tuge nema.

Zagleda se stari Fejzo u plavicasti dim koji je dumangijao iz njegovog cibuka,duboko uzdahnu,otpuhnu kao da je upravo on putovao sa nasim starim nesretnim muhadzerima i potpuno se identifikujuci s njima, - nastavi svoju ispovijest.

- Morali smo posjeci cijelu sumu,hrastovu,tesali japiju,pilali dasku,cetiri tesana kamena na cetiri coska,na njih grede i u visinu,gore na boju za celjad,a dolje u prizemlju za pokoje zivince,ako ga je imao.


-Za nase stradanje i nesrecu docuo i nas presvjetli sultan Aziz i naredio da se svakom domacinu po jedan dukat dadne,i jos je naredio da se podigne dzamija,ali ne bilo kakva dzamija,nego velika,po prostoru jedna od najvecih u Bosni.Cak su dundzeri iz Dalmacije dosli,u Crnom potoku se lomio kamen i odmah na licu mjesta tesao,a onda taljigama odvlacio do gradilista.Silna se japija sjekla na Balju,stotine radnika je vazdan kuckalo,tesalo,mijesalo krec u krecanama,odzvanjali su povici sa svih strana.I bi dzamija zgotovljena iste godine,lijepa brate da se insan nije mogao nagledati.Silan se svijet iskupio na dzamijsko otvorenje,iz okolnih mjesta dolazio je vas dunjaluk kolima,fijakerima ili na konjima.I inovjerni svijet s druge strane Une je dosao da vidi dzamiju,kojoj dadosmo ime Azizija,po nasem presvijetlom dobrotvoru padisahu.A gornji dio grada,od dzamije do vrha naselja prema Bosanskom Novom - Uzice,da makar neka uspomena ostane na nas stari zavicaj u koji se vise nikada nismo vratili.


I pricao je stari Fejzo,nabrajao imena familija koje su napustile rodno Uzice i presle cijelu Bosnu da bi ovdje,na desnoj obali Une podigle naselje Bosansku Kostajnicu i ostale ovdje zivjeti.Pricao je dalje stari Fejzo,kao da iz nekog citaba cita,o zbivanjima u ustanku 1875.,o dolasku kaurske drzave Austro-Ugarske,o prvom i drugom svjetskom ratu.Odlazili su nasi mladici u razne vojske i na razne frontove,neki se vracali,a drugi ostavljali svoje kosti po ratistima Balkana i Evrope.

Volio sam otici kod starog Fejze,najvise zbog njegovog lijepog kazivanja,a i zbog opojnog mirisa velike trave sa posiroke bakrene mangale i pozutjelih starih brojeva "Behara" koje mi je davao na citanje.Umro je nekoliko godina kasnije od neke bolestine,na dzenazu mu je doslo i klanjalo dosta svijeta,na mezaru sam odrzao oprostajno slovo.

Mehmed Kazazovic


(26.03.2004 05:13:00)    Verzija za printanje



 

(c) 2003-2006. Bosanska Kostajnica Online. All rights reserved.