Verzija za printanje Bosanska Kostajnica/MEKAZAZ: Sjecanje
KOSTAJNICKI ZIJAFET

Od Balja se bilo naoblacilo,ali je povjetarac rastjerao oblake i nastalo je mirno ljetnjo predvecerje.Culo se mukanje krava i blejanje ovaca,koje su pastiri vracali sa pase,i po koji lavez pasa.Smiraj je dana,celjad se zurila da posvrsava kucne poslove i da namiri blago,prije nego sto padne noc.

Od kuce bogatih Tihica dolazili su mirisi raznih jela,pripremao se zijafet,pristizali su brojni musafiri.U dnu basamaka culi su se glasovi:
-"Ima li bujruma,domacine?"
-"Ima,ima,bujrum,ulazite..."
-"Selam alejkum...Alejkumu selam"
Ulaze stariji i mladji ljudi,za njima zene,prvo kroz divhanu,zene u jednu sobu,ljudi skrenuse u drugu prostranu i svijetlu prostoriju,u bijelo okrecenu,sa sisetima uokolo,sjedaju na posiroku seciju.Jedni odmah vade kutije sa duhanom,drugi zapocinju razgovor.Prekinu ih glavni imam Sejfulah-efendija sa pocetnom molitvom,a nastavi mujezin i mualim.Poslije molitve u sobu udjose mladja zena,obavijena samijom,i curica noseci bakreni ibrik i ledjen,zena polijeva ljudima redom na ruke,a curica potura ledjen,pruzajuci peskir da se ruke obrisu.
-"Aferim,kceri,aferim", zahvaljuju se uglas.
Po cilimima prostrijese bijelu sofra-boscu, a po njoj na sredinu pogolemu sofru.Ljudi pocese sjedati isturajuci svaki naprijed po jedno koljeno,valjda da vise ljudi moze sjesti.I pocese unositi jela,sahan po sahan.Prvo unesose u velikoj zdjeli,zvanoj casa,tarhanu,pa bosanski lonac,misirac-pitu,sogan dolmu i hurmasice.Uz jelo pricaju ljudi o svemu i svacemu...

-"Kad je ono sultan Aziz poslao pare da se napravi dzamija,onaj Selim-beg ne htjede dovesti nase dundzere iz Bihaca,nego dovede ih cak iz Dalmacije,jer su bili jeftiniji",- javi se mualim."Ti dundzeri nisu umjeli ozidati munaru vitku i tanku,nego malo podebelu".
-"Zato Selim-beg podebelu kesu dukata metnu u svoj dzep",jetko ce starina Sulejman.
-"Ma,to su samo price,mozda i nije bilo tako",netko ce.
-"E,sta ces,za svakog zemana bilo je i dobrih,ali i zlih ljudi,ne moze omaknuti",smireno ce Salih.

Na sofru donesose potkrizu,burek,bamiju i sevdidzan baklavu.
-"Uh,uh,dobrog li zalogaja,da je ovako svaki bozji dan",dobaci uvijek sutljivi,ali pokrupni Mesan.
-"I sta bi,koliki bi onda bio da svaki dan ovako seiris",pecnu ga Sehab.
-"Ja cu svojoj efendinici ponijeti malo ovog bureka",javi se hodzica Malik i odvoji preda se na sahan pogolem komad.

-"Kad vec netko spomenu sultana Aziza",poce Began svoju pricu, "znate li vi da je on bio ljudeskara od covjeka,kazu da je sam mogao pojesti peceno janje..Kad mu je,jednom prilikom,dosla engleska kraljica u posjetu i to u novi dvorac Dolma-Basce na Zlatnom rogu,zazeli ona da obidje i njegovu spavacu sobu.I zadrzali se oni tamo podugo.Kad se kraljica vratila kuci,otpremi ladju sa skupocjenom hedijom za sultana,pogolemi teski kristalni luster,zlatom optocen".
-"Boga mi,Aziz se dobro pokaz'o kod kraljice",upade Sejfo smijuci se.Svi su se poceli smijati,a Sehab nije mogao izdrzati,ust'o od sofre,uhvatio se objema rukama za stomak,pa se grohotom smije.Sejfulah-efendija i jos nekoliko uglednijih ljudi sagnuli glave,pa se i oni krisom smiju u svoje brade.
-"I taj luster i danas stoji u najvecoj sobi u Dolma-Basce",jedva zavrsi svoju pricu Began.
-"Aman jarabi,aman jarabi",culo se sa svih strana.

Dodje i tuka na pilavu,pilav se sam od sebe razabro,ma milina ga gledati,a kamo li jesti.A tek tuka,zuti se ko pcelinji vosak,a ona para dumangija iz nje...Donesose jos sahan pirjana,demirliju sirnice i baklavu.

-"Kad god ugledam pilav,pade mi na um",poce Salkan svoju pricu,"kad je bio poodavno jedan ovakav zijafet,bas kod ovih Tihica,i kad je na sofru dosao ovakav pilav,stari slijepi Mehemed Kazaz uze zalogaj,odjednom iskolaci oci i prevali se.Udavi se covjek! - povikase svi uglas.Dodje i hecim,pregleda ga,izvadi mu iz usta onaj zalogaj pilava,pa veli:"Sta vam je ljudi,nije se udavio! Srce ga izdalo!" Javise mu sinu Mehmedaliji,koji donese cilim i u cilimi rahmetliju odnesose kuci,da ga pripreme za dzenazu.A,jadnik,bio je oslijepio od cumura na mangali kad se grij'o na svom cepenku u carsiji.Sin Mehmedalija vodio ga cak u Bec kod cuvenih hecima,ne bi li progled'o,ali pomoci nije bilo..."
Pilav se i dalje pusio,vecina odlozi kasike poslije ove price,samo krupni Mesan jede li,jede...
-"Ja cu svojoj efendinici ponijeti malo ovog pilava i ove tuke",javi se opet onaj hodzica sitnim glasom,pa odvoji komad mesa i dva-tri tuboka pilava.Svi se pogledavaju,samo se krupni Mesan narogusio,samo sto ne pukne.
Iz druge sobe,gdje su zene imale svoj zijafet,zacu se glasan smijeh.
-"Ih,sta se toliko kikocu,raskokodakale se,a ona Zitkova udovica vodi glavnu rijec", dobaci stari Sulejman,pa nastavi:
_"Kad su se zimus zene iskupile da prave ceteniju,a to je,kao sto znate,poslastica koju su nasi stari donijeli iz Uzica,rastope one podosta secera i iznesu na divhanu da se ohladi.Onaj saljivdzija Muho i jos jedan s njim se prikradu i posole onaj secer.Zene poslije razvlacile na sofri secernu halku,ali nikako da se cetenija napravi.Tek poslije,jedna od njih liznu,a ono slano,tako saznadose da ih je ne'ko namagarcio,malo su se ljutile,a poslije sve preslo u salu i smijeh..."

Na pogolemoj demirliji unesose simit-maslenicu i ciniju satrice,te cuftice,krumpirusu i muhalebiju.Pusi se maslenica,zamirisa cijela soba.
-"E,ja cu svojoj efendinici ponijeti ove malo maslenice",opet ce hodzica.
-"E,neces beli,efendija,ni ti svojoj efendinici,nija ja svojoj Mulajimi,nego cemo ovdje pojesti",uzviknu Mesan i uze onaj vec prepuni sahan ispred hodzice i stavi preda se.Svi prasnuse u grohotan smijeh.

Pojedose i to,pa na sofru stavise kljukusu,dolma-sakaske,jahniju i sutlijas.

_"Kad su bile konjske trke u Dubici za vasar",javi se Ibraga svojom pricom,"nas ti Medaga odvede onu ragu od konja,coravu Klepu,da se trka,a za binjadziju,koji ce jahati kobilu,onog isto coravog Hrustu.Svijet se iskupio na prostranom polju,dosli ljudi od Gradiske,Prijedora,Novog,odsvakle,dive se konjima i binjadzijama,a kad naidje nasa Klepa i Hrusto na njoj,pocese se smijati i izrugivati.

-"Gledajte ovog junaka,kog majka ne radja vise,krepace kobila pod njima,na pola trke - srusice se!",jedan ce.
-"Nemojte,ljudi,tako,mozda nece ni vidjeti na koju se stranu treba trkati,pa ce zazditi prema Uni",drugi ce.Svi se grohotom nasmijase."

-"Jedan u sivom fesu puce iz kubure,trka poce.Poletjese konji ko vile,za njima se oblak prasine podize.Nasa Klepa u pocetku dosta zaosta,ali ubrzo sustize ostale,pa ih i prestize i udje u cilj prva.Za trenutak nasta tajac i nevjerica,Dubicani ne vjeruju vlastitim ocima,nego istezu vratove da bolje vide.Kad su se dovoljno uvjerili,pognuse glave,zasutjese i polako,cudeci se,napustise poljanu.Jedino se nasi Kostajnicani vesele,opkolivsi Hrustu i Klepu,tapsuci ih",zavrsi Ibraga.

Zene potom unesose omac,bumbare,zeljanicu i tulumbe.

-"Za vrijeme austrijske vlasti",dodje i Durso do rijeci, "oberlajtnant Herbert,komandant naseg mjesta,imao posilnog - jednog malog Rusa,Zaharije mu je bilo ime.Prolazio svaki dan taj Zaharije pored nase dzamije,noseci rucak svom oberlajtnantu i svaki puta sa nekim strahom pogledavao prema dzamiji.Jednog dana,prolazeci pored dzamije,spusti on one svoje manjerke na ulazu kod vrata,i udje u dzamiju.Nije proslo dugo,izleti on iz dzamije i,zaboravljajuci uzeti manjerke,otrca svom oberlajtnantu.
-"Nema Boga,nema,ja sam gled'o,gled'o,nema!",povika on s vrata.

-"Kako nema Boga,ima Boga,dosjetivsi se oberlajtnant o cemu se radi,samo nema ikona i kipova,kao u tvojoj crkvi.Ovo je druga zemlja i drugacija vjera od tvoje.Kad se mole Bogu,ovi ljudi ne zvjeraju okolo i ne gledaju u slike,jer ih u dzamiji i nemaju,nego se posveciju samo molitvi i Bogu",posavjetova oberlajtnant svog posilnog.

Zene potom unesose siniju pecenog janjeceg mesa sa glavusom u sredini.

-"Ja cu glavusu,a vi sta hocete"'uzviknu brkati Ragib.

-"Ti ko onaj nas Cuprilic,nece nista od janjeta,nego glavusu",dobaci visoki Mehaga."Kad god ode u carsiju,trazi od pecenara samo glavusu.Onda izvadi onu svoju cakiju,pa djeljaj,djeljaj,djeljaj glavusu.Jede ti on glavusu dobra dva sahata.Ma,ostane glavusa bijela ko bijeli papir,ni mrve mesa na njoj".

Unesose i stavise na sofru buredzike,sis-cevap i kupus-pitu,te kadaif.

Zijafet se tako otegao,vec se dobrano napolju smrklo,ljudi malo pricaju,malo jedu,na kraju donesose i hosef,kao zahladu.Neki su vec ustali od sofre podrigujuci od silne hrane,drugi dohvatili duhanske kutije pa frcu cigare,ubrzo se u sobi uhvati gusta dumangija od dima.Iznesose sofru,pokupise sofra-boscu,pazeci da se mrve ne rasipaju,a ona zena i curetak ponovno udjose i pocese polijevati ljudima na ruke,ponovno se zacu:"Aferim,kceri,aferim!"

Sejfulah-efendija poce molitvu da se zahvale Bogu:"Bismilalahir - rahmanir - rahim!',glas mu je zvonko odzvanjao cijelom golemom kucom,mujezin na kraju zavrsi molitvu.

Sjedjeli su jos neko vrijeme,pricali o svemu i svacemu,sta je bilo birvaktile i kako se nekad zivjelo.Mujezin Mustafa prvi napusti drustvo,u divhani uze abdest,i ubrzo potom se sa munare zacuo njegov dobro znani glas:"Alahu egber!",jacinski poziv na molitvu,koji su mogli cuti cak i fijakeristi na brdu preko Une na zeljeznickoj stanici.Ljudi poustajase i izadjose u toplu ljetnu noc.Iznad njih je puno nebo svjetlilo hiljadama zvijezda,a iznad Balja pojavi se i pun mjesec,stari nocobdija, i noc ucini jos svjetlijom.Opahnuse ih mirisi tek rascvjetalih lipa,a vjetric sa polja nanese i dobro znane mirise drage nam rijeke Une.

Odnekud sa Meraje culo se izvijanje zurle i promukla pjesma.Svi se uputise prema dzamiji da klanjaju jaciju,samo mladjahni Aziz malo zaostade,sagnu se da pritegne kundure,a onda krenu prema Meraji i sve glasnijoj svirci i pjesmi...

M.Kazazovic


 


(1.05.2006 17:14:00)    Verzija za printanje



 

(c) 2003-2006. Bosanska Kostajnica Online. All rights reserved.