Verzija za printanje Bosanska Kostajnica/MEKAZAZ: Sjecanje
S puta u Kostajnicu

Dugo,dugo nisam pohodio svoje rodno mjesto,dugo,cini mi se cijelu vjecnost.Pokusao sam izracunati - blizu deset godina.U tom vremenu mali milion puta sam zamisljao kako sada izgleda nasa Kostajnica,razmisljao sam o vremenu kada sam kao dijete i kasnije kao djecak i mladic,koracao tim ulicama i sokacima,sjecao se ljudi koji su nekada tu zivjeli,a i onih koji sada tamo borave.Cesto sam se puta zaticao kako,u mislima, vracam "filmove" nasih zivota od prije 30,40 ili 50 godina,vidio sam sasvim jasno lica svojih komsija i prijatelja,kao da sam se koliko jucer s njima pozdravio.

Put me je,u ljeto ove godine, konacno odveo u "stari kraj", u,kako ju je netko nazvao "smaragdnu dolinu",dolinu nasih snova,nasih uspomena i nasih nadanja,a pocesto i dolinu nasih suza i nasih stradanja.

Iza panjanske okuke ugledao sam kostajnicku Zeljeznicku stanicu,oronulu,sivu i zapustenu.S nje smo nekada odlazili i otkrivali druge neke svjetove.Sada je nasa stanica pusta i potpuno napustena,nitko u njoj ne radi,medjutim par vlakova u toku dana se zaustavlja na pustom kolodvoru,obraslom travom i korovom.Pored stanice ne stoje vise kostajnicki fijakeri,nema nikoga,sve je pusto i neka cudna svecana tisina caruje svuda naokolo.

Iduci prema Veriginoj strani odjednom i iznenada puce pogled daleko u dragu i dobro nam znanu dolinu,punu zelenila i neskrivene ljepote,sa prelijepom Unom po sredini,raskosnim Djedom sa lijeve strane i u pozadini sa starim delijom Baljom i okolnim brdima i poljima.Sve je blistalo u ranom avgustovskom jutru,punom mirisa trava i raznolikog spektra boja.Srce mi je snaznije zalupalo,eto,ponovno sam,poslije dugo vremena,na pragu svog rodnog zavicaja i svoje rodne kuce.Suza mi je zaiskrila u oku.

Prolazim kroz Hrvatsku Kostajnicu,vidim dosta novoizgradjenih ali nedovrsenih kuca,sto znaci da su njihove predhodnice bile porusene ili spaljene.Preko puta parka potpuno srusena crkva Sv.Nikole.Malo ljudi susrecem na ulici,kod obnovljenog hotela "Central" malo ih je vise.A onda citavi nizovi starih porusenih kuca,bez krovista ili dijela zidova,obraslih u zbunje i korov.Pored mosta stara zgrada nekadasnje banke takodjer tesko ostecena i u rusevnom stanju.Nema starih lijepih zgrada iz Napoleonovih vremena Sonnenscheinove kuce,Arnautovica kuce,gdje je nekad bio poznati kafic "Napoleon",objekata bivseg gradskog podruma i mnogih drugih,koje su odavale patinu starih vremena i svjedocile o nekadasnjem lijepom i mirnom zivotu.Crkva Sv.Antuna i u pozadini samostan su obnovljeni i impozantno djeluju nadomak rusevina.

Konacno sam na unskom mostu,pogled mi odmah odluta prema Uni i nedalekoj Adi.Smaragdno cista i bistra voda i dalje polako gmili ispod mosta,kao da se na njenim obalama nije nista dogadjalo,kao da nisu donedavno grmjeli topovi i stektali mitraljezi.Mnogo je ova rijeka vidjela ratova i ljudske patnje,i previse.

Ispred Ade prosirile su se na vise mjesta svjetlozelene site,kojih nije bilo vise desetljeca "zahvaljujuci" zagadjivanju prijedorske "Celuloze".Polako sam se priblizavao,korak po korak,kraju mosta,paznju mi je okupljao Stari Zrinjski grad,htio sam da mi ni jedan detalj ne izmakne.Krovista jedne njegove kule nije bilo,pokrivena je daskama,cekala je,valjda,neka bolja vremena da se restaurira,kao i dijelovi vanjskih bedema.Prema Uncici,s jedne i druge strane puta,postavljeni su kontejneri sa uredima i ljudi u uniformama policajaca i carinika propustali su brojna motorna vozila i pjesake.Tko bi ikad rekao da ce tu,na tom mjestu,biti uspostavljana granica dviju drzava,na putu kojim smo nekada odlazili u skolu,na zeljeznicku stanicu,u kino,u "Central" na ples,na sastanak sa djevojkom,na Djed,na putu kojim je nekada prolazio znameniti apotekar Kresimir Hajdic.Kako se kod nas malo-malo desavaju iznenadne,temeljite i radikalne promjene.

Poslije pasoske kontrole - konacno ulazim u nasu carsiju,nekako malu i skucenu,natrpanu robom iz brojnih malih trgovina,te neobicno brojnim kaficima.Pijaca,na starom mjestu,vise ne postoji,tu su sve same gostionice i kafici,te trgovinice i cvjecarne.Pijaca je zauzela mjesto na lijevoj strani,gdje su nekada bile stare kuce sa slasticarnom,stolarskom radnjom i Borinom birtijom,nema ni Saliha Bakalovica kuce,niti niza malih obrtnickih radnji.Umjesto njih kocoperi se veliko moderno zdanje,u kojoj ce vjerojatno biti opet nekakva trgovina.S druge strane,od bivse trgovine Mehe Tihica pa dalje,zaposjele su trgovine i kafici,tako da se trotoarom pjesak ne moze kretati,nego mora izaci na cestu.Na cesti,pak,brojni automobili prolaze ili su sa strane parkirani.Mnogo se svijeta vrzma tamo-amo,jedni na prolazima zastali pa razgovaraju,drugi jednostavno stoje uz plocnik,trece sjede ispred kafica.U trgovinama dosta guzve,dolaze mnogi iz Hrvatske i tu kupuju prehrambene namirnice,a i drugu robu,jer je,navodno,jeftinije nego u susjednoj drzavi.

Susrecem jednog predratnog poznanika,srdacno me pozdravlja.Kroz razgovor pokazuje mi u parku spomenik palim borcima "za otadzbinu".Nisam mogao a da ga ne upitam da li se namjerava podici nekakav spomenik zrtvama fasistickog terora u ovom ratu,aludirajuci na brojne spomenike zrtvama fasistickog terora poslije drugog svjetskog rata.Nije mi mogao nista odgovoriti,samo me je gledao otvorenih usta i iskolacenih ociju.

Napustam carsiju i upucujem se dugom ulicom,koja sada nosi neko drugo ime,prema nasim Uzicama.Susrecem brojne nase ljude,komsije,prijatelje i poznanike,srdacno se pozdravljamo,sa mnogima se i izljubih.Zastao sam pored nase dzamije u izgradnji,radovi napreduju sporo,ali sigurno i za moga boravka bio je vidljiv napredak.Rekli su mi da ce do zime biti postavljen krov.Paznju mi je privukao jedan policajac,koji je neprestalo bio u blizini dzamije.Poslije su mi rekli da je policijsko prisustvo danonocno poslije onog incidenta za sa zaklanim prasetom na temeljima dzamije.Posjetio sam naseg sadasnjeg imama,efendiju Ahmica,u lijepo uredjenom i opremljenom uredu sa komjuterom i faksom,te kancelarijskim namjestajem,to je mladi obrazovani covjek pun elana i entuzijazma da se zapoceti radovi na dzamiji i zavrse.Zgrada nekadasnjeg mejtefa,gdje se sada nalazi imamov stan i gdje se privremeno obavljaju molitve,sada se s vanjske strane uredjuje.

Poslije dugo vremena vidio sam i srdacno se pozdravio sa nekim od svojih dragih komsija i prijatelja,sa Ahmetom Jajcaninom i njegovom zenom,sa Rasimom Valjevcem,sa Mujom Mujcicem i zenom mu,sa Vahkom Mujcicem i njegovom zenom,Muharemom Dzaficem-Herom,koji inace boravi u SAD,Abidom Suljanovicem,Pasanom Suljicem i sinom mu Ahmetom,Mustafom Sabicem i njegovom zenom,sa familijom rahmetli Sakiba Mujcica koji inace borave u Svedskoj,sa Sajmom Valjevac i njenom familijom,sa Minom Muje Alaginog,sa Munibom Bobijom,Harom Valjevcem i njegovom zenom,sa Hamdijom Jajcaninom,sa Suljom i Duletom Dzogazom i mnogim dugima.

Bio sam u posjeti kod svog dobrog prijatelja Mehe Valjevca vise puta i cesto puta uzivao u izvanrednim kuharskim umjecima njegove supruge Muhibe.Bio sam i kod svoga kuma Sulejmana Agarevica i njegovih Rabije i Ibrahima,takodjer na rucku.,kao i kod Ferhata Ferhatovica i njegove Hate,inace moje rodjakinje,koji mi je dosta pricao o porodici Ferhatovic i Tvornici "Ferhatovic",kod Zlate Kukic,koju nisam prepoznao jer se strahovito promijenila poslije smrti jedinice Erne,kod moga prijatelja Alije Novljakovica,sa kojim se dugo godina dopisujem,kod njegovog brata Salcina,kod Adila Hajdarevica,kod Dzevde Dautovica,kod Nedje Kahvica,kod hadzinice Tatic i njene sestre Namke,koja inace boravi u Francuskoj,kod Zuhre Valjevac i njenog sina Hasima,kod Osmana Pilausica itd.U dva navrata prosetao sam,sa prijateljima,nasim Uzicama.Odmah da kazem da su kuce mahom uredne i umivene,sa raznovrsnim cvijecem u avlijama i bastama.Neke od kuca su u izgradnji,druge se popravljaju i prosiruju.

Na izlazu iz Kostajnice prema Novom,netko je podigao benzinsku pumpu sa trgovinom,a rekli su mi da takva jedna postoji i prema Dubici.Ima dosta novoizgradjenih zgrada u kojima su najvise trgovine i kafici,ali nisam se interesirao tko su njihovi vlasnici.Kada sam naisao pored nase Meraje,duboko sam se povrijedio i razalostio.Nase Meraje,na kojoj smo nekada provodili najvise vremena u igri i koja je bila u svim nasim mislima,vise nema,ne postoji.Sadasnja vlast je isparcelisala nasu Meraju i sada se na njoj nalaze brojne obiteljske kuce.Mislim da je to veliki udarac nasim mladima,koji nemaju sada gdje da se igraju i da se poducavaju nogometnim vjestinama.

U Uzicama sam susreo i Edu iz Vermonta, koji rukovodi nasom veoma popularnom stranicom Bosanska Kostajnica.com,a kojeg nisam vidio jos od ljeta 1995.godina,kada smo zajedno boravili u Izbjeglickom centru Gasinci kod Djakova.

U Hrv.Kostajnici sam susreo Murisa Arnautovica,koji je na celu kostajnicke Turisticke zajednice,a koji mi je pojklonio nekoliko knjiga o Kostajnici.S njim sam isao posjetiti i njegovu sestru Munibu,nekadasnju moju komsinicu i skolsku kolegicu.Podsjetili smo se i na njihova rahmetli oca Fadila Arnautovica,izvanrednog obucara i jos boljeg covjeka.

Susreo sam se i sa g.Ivicom Kovacevicem,sa kojim sam,kao ucenik osnovne skole svirao u tamburaskom orkestru i sa kojim sam zajedno radio u izvidjackoj organizaciji,a koji je izdao nekoliko veoma zapazenih knjiga o Kostajnici.Poklonio mi je dosta foto-kopija obimne istorijske gradje,koja se odnosi na nasu BK.

Na otvorenju jedne izlozbe slika u hotelu "Central" susreo sam se i sa gdjom Marijom Krupic,direktoricom skole i dogradonacelnikom Hrv.Kostajnice,koja mi je poklonila nekoliko brojeva mjesecnika "Zrin",u kojima ima dosta gradje o Kostajnici.

U Hrv.Kostajnici posjetio sam svoje bivse prve komsije Sofilic Mursiju i Zulku,koji sada imaju kucu blizu groblja Sv.Roka.Pricali smo o starim vremenima i divnom komsijskom zivotu,kada smo dijelili i dobro i zlo.

U Zagrebu sam se sastao sa Mr.Antom Milinovicem,autorom brojnih knjiga i znanstvenih radova iz proslosti Pounja.Inace Ante je bio svojevremeno direktor Zavicajnog muzeja u Bosanskom Novom,a sada je osnivac i direktor Muzeja Privredne banke.Ante ne bi bio onaj stari Ante kada mi ne bi takodjer poklonio nekoliko knjiga,koje govore o Kostajnici.Tako je ispalo,kada smo krenuli nazad u Ameriku,da je kofer od tih brojnih knjiga bio tezak "ko olovo"."Sta si ovoliko natrpao u njega,kada je ovako tezak?- pitala me je supruga.

U Zagrebu sam se sastao i sa g.Jozom Sucicem,dugogodisnjim uciteljem u Bosanskoj Kostajnici i prvim predsjednikom NK "Partizan" iz Bosanske Kostajnice.Dugo smo u jednom kaficu na tresnjevackoj pijaci pricali o vremenima provedenim u nasoj BK,pitao je za mnoge ljude koji su ostali u njegovom dobrom sjecanju i lijepoj uspomeni.

U Zagrebu sam posjetio i gdju Vlastu Kovacevic,rodjenu Kostajnicanku,ciji je pok.otac Franjo Alijus,izmedju dva rata, rukovodio kulturno-umjetnickim zivotom u obje Kostajnice.Bio je slikar,kompozitor,muzicar,pisac kazalisnih komada,reziser brojnih kazalisnih predstava,koja su izvodila diletantska drustva tog doba.Bio je i upravnik poste u BK.O njemu sam svojevremeno pisao u svojim "Sjecanjima na Kostajnicu".

Za boravka u "starom kraju" dvadesetak puta sam posjetio nasu Bosansku Kostajnicu i svaki puta sam dozivio nesto novo i nezaboravno,svaki puta sam susretao meni znana i draga lica mojih rodjaka,komsija,prijatelja i poznanika iz nasih Uzica.Sa svakim od njih porazgovarao sam o svakodnevnim stvarima i zivotu,a sa mnogima od njih sam sjedio i u gostionici "Kod Sekija".Sjecanja na prosla vremena,ljude i dogadjaje su navirala u bujicama,dusa je bila puna divnih osjecanja i poslije prvog dana boravka u nasoj BK,mogu vam priznati,cijelu noc nisam ni oka sklopio,toliko sam bio uzbudjen.

Pored nase Kostajnice posjetio sam jos Bosanski Novi,Bosansku Dubicu,Sanski Most,Bihac,kao i nekoliko nezaboravnih dana u divnom Sarajevu(gdje sam obisao vise brojnih znamenitosti,kao sto su muzeji,umjetnicke galerije,Bas-carsiju,Vrelo Bosne i dr.),a vise dana sam bio i u Zagrebu,Splitu i u Stari gradu na Hvaru.Sve u svemu bilo je izvanredno i ja,kao i moja supruga,smo se veoma zadovoljni i puni nezaboravnih utisaka vratili u SAD.

Mehmed Kazazovic


(8.09.2004 03:57:00)    Verzija za printanje



 

(c) 2003-2006. Bosanska Kostajnica Online. All rights reserved.